Naša mala knjižnica
VI. osnovna škola Varaždin ove je godine prvi put sudjelovala u projektu Naša mala knjižnica sa skupinom učenika od petog do osmog razreda koji su članovi čitateljskoga kluba te učiteljicom Hrvatskoga jezika Anitom Perkov i knjižničarkom Natašom Narančić. Najzanimljivija im je aktivnost bila Razmjena knjižnog junaka u kojoj se likovi iz romana koje učenici čitaju u projektu pretvaraju u putnike po Hrvatskoj, a kako se tijekom projekta pokazalo, i po svijetu.
Riječ je o aktivnosti u kojoj škole, knjižnice i vrtići uključeni u projekt izrađuju knjižnog junaka iz jedne od knjiga projekta Naša mala knjižnica te ga šalju prijateljskoj ustanovi koju određuje organizator projekta. Uz junaka putuje i bilježnica u koju djeca bilježe njegove pustolovine, dojmove, fotografije, crteže i priče. Knjižni junaci šalju se do kraja siječnja, a svojim se kućama vraćaju najkasnije do 30. ožujka. Tijekom tog razdoblja postaju gosti novih sredina, novih učionica, knjižnica, obitelji i djece.
Kao partnera dobili smo Osnovnu školi Dobri iz Splita i njihovu grupu Dobrići, a zajedničkim dogovorom naše grupe odlučeno je da će odabrano djelo za izradu junaka biti Olaf Dugobrki Marije Vago, koji iz perspektive ironičnog mačka Olafa pripovijeda priču o pohodu Vikinga Leifa, sina Erika Crvenog i njegova plemena u dotad neotkrivene zemlje. Uz pomoć učiteljice razredne nastave Ružice Martinec, čitateljski klub naše škole izradio je mačka Olafa točno prema opisu iz knjige i tragovima pustolovina koje je proživio.
Uz knjižnog junaka Olafa Dugobrkog učenici su poslali i pismo koje su osmislili na jednom susretu čitateljskog kluba. Olafa su u pismu predstavili kao mačka koji dolazi na odmor nakon hladnih vikinških pustolovina, a ostatak su pisma prilagodili sredini u koju Olaf dolazi. Budući da je putovao djeci nastanjenoj uz more, napisali su da dolazi osunčati svoj smrznuti rep jer su kod njih temperature uglavnom visoko u plusu. Napomenuli su i da viking Leif smatra da Olaf donosi sreću gdje god da se pojavi pa ga preporučuju nositi u izazovne situacije jer će im pomoći nositi se s njima. Upozorili su gostoprimce da Olaf djeluje šutljivo, ali da ih to ne zavara jer im je djelo otkrilo da je jednom ispustio takav zvuk da je prestrašio čak i medvjeda.
Velik dio pisma posvetili su Olafovim navikama i uputama za korištenje, napomenuli su da mu je već dosta slane ribe jer mu je tijekom pustolovina to bila gotovo jedina hrana pa predlažu da mu domaćini ponude nešto s ražnja, a može i špek.
Kada je Olaf uz pismo i bilježnicu krenuo na svoje putovanje, ni slutili nismo da će nas iz partnerske škole posjetiti junak iz istog romana – viking Leif! Ta je neočekivana slučajnost djeci bila jako zanimljiva, čak i fascinantna.
Sa svojeg se putovanja iz Splita prvo vratio mačak Olaf Dugobrki čiji su domaćini doista uvažili puno savjeta. S njim je stigla i bogato ispunjena bilježnica puna fotografija, crteža i kratkih zapisa koji su otkrili koliko su se domaćini potrudili da njegov boravak pretvore u malu avanturu. Već na prvim stranicama bilo je jasno da su učenice Osnovne škole Dobri Olafov dolazak shvatile vrlo ozbiljno, kao gostovanje pravog prijatelja kojem žele pokazati svoj grad, školu i svakodnevni život.
Domaćini su najprije predstavili sebe i svoju školu. Jedna od prvih pustolovina bila je upoznavanje školske knjižnice i projekta Naša mala knjižnica. Domaćini su zapisali kako je Olaf otkrio da i oni jako vole čitati te da je uživao među knjigama i poznatim književnim likovima.
Iako do tada nije pokazivao neku posebnu sklonost prema nogometu, na trenutak je postao Hajdukovac. Učenice su ga fotografirale ispred velikog grba Hajduka čime su mu poželjele pravu dobrodošlicu u Split. Tijekom svojeg boravka upoznao je i brojne splitske znamenitosti, djeca su ga vodila do raznih važnih kulturnih i povijesnih mjesta. Posjetio je Matejušku gdje je uživao u sunčanom danu uz more, a obišao je i veliku fontanu pokraj crkve svetog Frane te prošetao slavnom splitskom Rivom.
Sukladno „uputama“ iz pisma splitski su ga domaćini gotovo na svakoj fotografiji smještali na osunčana mjesta uz more, cvijeće ili rivu. Olaf je sudjelovao i u opuštenijim, svakodnevnim trenutcima. Fotografiran je uz cvijeće, slikovnice i školske panoe, a domaćini su primijetili da jako voli cvijeće. Djeca su ga nosila sa sobom u šetnje gradom, razgovarala s njim, fotografirala ga i uključivala u svoje aktivnosti.
Za kraj su ga pohvalili napomenuvši da je bio dobar i da nije radio probleme. Split mu se jako svidio, no mučio se s rječnikom pa su naši partneri u bilježnici priložili i mali rječnik dalmatinskih izraza, što mu je zasigurno bilo korisno.
Viking Leif zbog neočekivanih je okolnosti boravio u Varaždinu malo duže, ali to je pomoglo da se on i Olaf ponovno susretnu te zajedno prokomentiraju njegov boravak u Splitu.
No, napokon se i on morao vratiti kući, zajedno sa svojom bilježnicom ispunjenom nekim sasvim drukčijim pustolovinama koje su oduševile Dobriće.
Za razliku od Olafova mediteranskog putovanja, Leifov je boravak u Varaždinu bio obilježen zimskom atmosferom, kulturnim sadržajima, društvenim igrama i raznim putovanjima na koja su ga vodili učenici, ali i učitelji. I on se, poput Olafa, upoznao sa školom, školskom knjižnicom i prostorom u kojem svakodnevno nastaju brojne čitateljske i kreativne aktivnosti. Sjedio je među knjigama, promatrao police prepune romana, stripova i slikovnica te slušao učeničke priče. Upoznao je i bogatu kolekciju društvenih igara, što ga je posebno zainteresiralo jer je i sam bio veliki ljubitelj strateških izazova i natjecanja. Jedna od prvih većih pustolovina bilo je istraživanje Varaždina. Domaćini su ga vodili putevima Staroga grada gdje je Leif razgledavao zidine i povijesne građevine koje su ga podsjećale na utvrde i dvorce iz njegovih vikinških priča.
Posebno dojmljiva bila je njegova zimska avantura na skijanju u Sloveniji, gdje je, prema zapisima učenice Mine, doživio pravu malu dramu na žičari. Djeca su detaljno opisala kako se jedan dječak prestrašio tijekom vožnje, a hrabri Leif pružio mu je utjehu i pomogao mu da se smiri. Osim u Sloveniju, putovao je i do Italije, gdje se nadao uživati u toplom vremenu, ali ga je dočekalo zaleđeno jezero. Hladno, ali i zanimljivo, bilo mu je i u Švedskoj gdje se s učiteljicom Ivanom i psihologom Leonom upustio u Erasmus pustolovinu.
Bio je gost i na jednom velikom događaju – vjenčanju knjižničarke Nataše koja je zbog njega gotovo zakasnila na vlastito vjenčanje.
U školskoj knjižnici posebno ga se dojmio Harry Potter pa je i sam poželio školovati se u Hogwartsu, ali njegovo pismo, također priloženo u bilježnici, nije baš zadovoljilo potrebne kriterije. Upravo su ga zato naši učenici pokušali malo podučiti pravopisu i gramatici kako bi sljedeće bilo što uspješnije.
Takvi detalji s putovanja pokazali su koliko su se djeca zapravo povezala s likom kojeg su dobili na čuvanje i koji je, tijekom jednog kratkog razdoblja, prestao biti predmet i postao dio skupine i kojem su djeca dodijelila osobnost, navike, osjećaje te karakterne osobine.
Možda je upravo u tome najveća vrijednost cijelog projekta Naša mala knjižnica, u činjenici da se djeci pokazuje da priče ponekad tek počinju upravo kada mislimo da su završile. Povratak knjižnih junaka kućama, odnosno školama domaćinima, nije bio završetak njihovih avantura. Naprotiv, njihove ispunjenje bilježnica postale su dokaz da jedna književna aktivnost može prerasti u iskustvo koje djeca pamte zauvijek.
