Kako se to osjećam: izazovi novog okruženja
Učenici 1. d razreda 14. veljače sudjelovali su u prvoj radionici projekta Čudovišne emocije pod nazivom Kako se to osjećam: izazovi novog okruženja. Ova aktivnost uključuje niz radionica za učenike prvog i petog razreda, a vode ih psiholog Leon Aleksić i knjižničarka Nataša Narančić. Cilj je radionica pomoći učenicima prepoznati, imenovati i izraziti vlastite emocije te razviti strategije njihove regulacije pomoću slikovnica, igara i praktičnih vježbi.
Za učenike prvih razreda odabrane su slikovnice Hotel za osjećaje Lidije Branković i Emociometar inspektora Kroka Susanne Isern, prilagođene njihovoj dobi i potrebama. Pomoću njih učenici mogu osvijestiti vlastite osjećaje i bolje razumjeti emocionalni svijet uz igru i razgovor.

Tko odsjeda u Hotelu za osjećaje?
Prva se radionica, ona s temom Hotela za osjećaje, održala u školskoj knjižnici. Uvodni dio započeo je razgovorom o hotelima koje su učenici posjetili i osobama koje u njima borave. Razmišljali su o tome tko sve može boraviti u hotelu i kako bi izgledao hotel u kojem bi boravili osjećaji. Tako su došli do ideje da svatko od nas nosi svoj hotel za osjećaje, u kojem se emocije izmjenjuju – neke ostaju dulje, neke dolaze i odlaze, a neke se pojavljuju samo povremeno. Kako se radionica održala na Valentinovo, učenici su razgovarali i o ljubavi, osjećaju koji u tom hotelu zasigurno ima svoju sobu.
Psiholog im je objasnio da emocije ne dijelimo na pozitivne i negativne, već na ugodne i neugodne, pri čemu su svi osjećaji jednako važni jer nam pomažu razumjeti vlastite reakcije i doživljaj svijeta oko nas.
U drugom dijelu radionice učenici su sudjelovali u igri uloga u kojoj su postali gosti Hotela za osjećaje. Svaki učenik dobio je ulogu određene emocije te je na recepciji hotela odgovarao na pitanja psihologa i knjižničarke. Pitali su ih kako su stigli do hotela, kakvu sobu žele, žele li biti smješteni pored nekoga posebnog i što bi im pomoglo da se osjećaju još bolje. Ova aktivnost potaknula ih je na verbalno, neverbalno i kreativno izražavanje emocija, ali i na razvijanje sposobnosti prepoznavanja i razumijevanja vlastitih i tuđih osjećaja.

Za kraj učenici su dobili papir sa sličicom hotela u koji su trebali nacrtati i upisati emocije koje žele u njemu zadržati. Osjećaje koji su im stalni pratioci smjestili su na niže katove hotela, dok su oni koji se rjeđe javljaju završili na višim katovima. Na taj su način osvijestili vlastiti emocionalni svijet i promišljali o osjećajima koji ih najčešće prate.
Prva radionica Čudovišnih emocija bila je iznimno zanimljiva i korisna. Učenici su pomoću igre, razgovora, raznih kreativnih aktivnosti i glume razvijali emocionalnu pismenost i učili kako bolje razumjeti vlastite i tuđe osjećaje. S nestrpljenjem iščekujemo sljedeće radionice i nova putovanja svijetom emocija!
