Intervju s književnikom
Povodom manifestacije Noć knjige u školskoj smo knjižnici ugostili hrvatskog književnika Mladena Kopjara, autora brojnih djela za djecu i mlade. Susret je protekao u ugodnom razgovoru o knjigama, pisanju, čitanju i nastanku književnih djela, a nakon njega učenice 6. a razreda Mia Milek, Elena Barbir te Ria i Rea Rendić zamolite su književnika za kratki intervju.
Mladen Kopjar završio je studij prava i bibliotekarstva, radio u struci te pisao za dnevne novine Vjesnik i Večernji list. Danas djeluje kao samostalni umjetnik, piše poeziju, prozu i dramske tekstove te prevodi s engleskog jezika. Njegove radiodrame i priče emitirane su na Hrvatskom radiju, a piše i za televiziju. Brojne njegove priče uvrštene su u osnovnoškolske čitanke.
Svoja djela objavljuje u časopisima poput Modre laste, Smiba, Prvog izbora i Radosti, a autor je i poznatih knjiga za djecu i mlade kao što su Žganci od vanilije, Čokoladne godine i Šifra kineske kornjače. Za roman Ljubav, padobranci i izvanzemaljci dobio je nagradu Ivana Brlić-Mažuranić. Najmlađim čitateljima poznat je po slikovnicama Dinosaur Cvjetko i Plamenko u lovu na mamuta.
U čemu pronalazite inspiraciju? Kako to da ste odlučili postati pisac iako ste studirali i pravo?
Inspiraciju pronalazim posvuda. Kao što sam rekao na susretu, moj sin Franko inspirirao me za knjigu Moj tata Indijanac. Inspiracija ponekad može doći iz najnevjerojatnijih stvari. Nekad mi se neka ideja jednostavno vrzma po glavi i ni sam ne znam odakle je došla. Ponekad je to nešto konkretno, kao osoba ili stvar, a ponekad ne znam zašto baš pišem to što pišem. Nisam postao pisac odjednom, kad sam bio dječak vaših godina volio sam čitati razne knjige i stripove. Priče su mi bile jako važne pa sam probao nešto i sam napisati. S vremenom sam shvatio da bih to želio raditi. Poslao sam prve priče u časopise, a to su bili časopisi Prvi izbor, Smib, Modra Lasta. Kada su mi urednici rekli da je to dobro, bio sam jako zadovoljan i sretan. Tada sam otprilike znao da će to biti moj životni poziv.
Je li lakše pisati za odrasle ili djecu?
Za djecu je puno teže pisati. Kada pišem za djecu postoji velika spisateljska odgovornost jer ih želim nešto i naučiti. Za odrasle ta odgovornost ne postoji, pišem bez granica i pišem kako želim.
Koji vam je najdraži lik koji ste napisali?
Sad ih već imam nekoliko stotina pa mi je teško izabrati, ali ako bih baš morao izabrati jednu knjigu i lika bio bi to Darko iz Čokoladnih godina.
Kako mladi čitatelji reagiraju na vaše knjige?
Nažalost, moram primijetiti da sve manje djece čita. Posljedica je to ovog digitalnog vremena u kojem živimo. Zato sam posebno sretan kad dođem u školu i kad mi učenici kažu da su pročitali neku moju knjigu i da im je bila zabavna.
Koliko Vam dugo treba da napišete knjigu?
Najduže nastaju zbirke priča. Premda priču mogu napisati u nekoliko sati, tek kada se skupi dovoljan broj priča, a to je 50 – 60, nastaje knjiga.
Kako nastaje jedna knjiga? Možete li nas provesti kroz proces od ideje do gotove knjige?
Naravno. Najprije napišem tekst, odnosno rukopis. Danas gotovo svi pisci pišu na računalu pa tako i ja. Nakon toga rukopis šaljem u uredništvo nakladničke kuće, gdje urednik odlučuje hoće li knjiga biti objavljena. Ponekad treba biti uporan. Ako vas jedan urednik odbije, možda će vas drugi prihvatiti. Ako te odbije deset urednika, onda znaš da možda nešto nije u redu. No, treba biti i uporan. Pogledajmo primjer spisateljice J. K. Rowling, ona je objavila svoje djelo tek nakon sedmog pokušaja, a pogledajte što se dogodilo. Nakon što urednik prihvati tekst, slijedi lektorska obrada. Stručnjak za jezik pregledava ima li pravopisnih i gramatičkih pogrešaka. Nakon toga urednik i ja ponovno čitamo tekst. Ako su predviđene i ilustracije, knjiga ide na ilustriranje. Moj najdraži ilustrator je Frano Petruša, ali moje su knjige ilustrirali i Davor Pavelić te Petra Brnardić. Često me pitaju jesam li sam ilustrirao svoje knjige, ali nisam jer nemam taj talent, iako volim crtati. Nakon završenih ilustracija slijedi prijelom. Grafički urednik napravi formu u kojoj će ta knjiga biti tiskana. Na kraju svega knjiga ide u tisak i dobije ovaj papirnati oblik. To bi bilo to – ukratko!
Kratka pitanja
Pisanje danju ili noću?
Kad sam bio mlađi više sam pisao noću, završetak jedne knjige pisao sam cijelu noć. Danas pišem uglavnom danju ili navečer.
Tišina ili glazba dok pišete?
Glazba, ali ne glazba s riječima, nego takozvani instrumentali. U zadnje vrijeme volim slušati jazz.
Kava ili čaj?
Čaj, ne podnosim dobro kofein.
Papiri ili računalo?
Jako volim papir, knjige su od papira, volim čitati s papira. U zadnjih petnaestak godina pišem isključivo na računalu. Samo ponekad zapišem na papir ideju.
Omiljeno mjesto za pisanje?
To obično bude radni stol, ali budući da pišem na laptopu mogu ga svugdje nositi.
Pisanje kod kuće ili negdje vani?
Obično pišem kod kuće.
Jedna knjiga koju biste preporučili svima?
Pustolovine Huckleberryja Finna čuvenog američkog pisca Marka Twaina.
Zahvaljujemo književniku na gostovanju, strpljenju i zanimljivim odgovorima. Uživali smo u razgovoru i vjerujemo da će mnogi nakon ovog susreta posegnuti za njegovim knjigama.
Intervju su uredile Mia i Elena na Novinarskoj grupi uz pomoć učiteljice Ivane Zidar Šumečki.
