Čudovišne emocije
U sklopu projekta Čudovišne emocije koji je sufinanciralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih u našoj je školi održana radionica naziva Kako se to osjećam? – Izazovi novog okruženja. Radionicu su zajednički osmislili i vodili školski psiholog Leon Aleksić koji je bio zadužen za dio radionice o prepoznavanju i regulaciji emocija te knjižničarka Nataša Narančić koja je bila zadužena za motivaciju i rad na tekstu.
Temelj radionice bila je izvrsna i djeci vrlo bliska slikovnica Emociometar inspektora Kroka autorice Susanne Isern koja im na razumljiv način približava prepoznavanje i izražavanje emocija.
Sat je započeo neobičnim iznenađenjem: u razred je stigao Inspektor Krok, plišani krokodil s ozbiljnom aktovkom. Učenici su, znatiželjni, pogađali tko je novi gost i čime bi se mogao baviti. Nakon uvodnoga razgovora saznali su da je Krok stručnjak za emocije i da je danas došao podijeliti s njima svoja znanja i slučajeve koje je rješavao u Šumogradu.
Kao pravi mali detektivi za osjećaje učenici su najprije vježbali prepoznavanje i izražavanje emocija pomoću ogledala emocija, edukativne igračke s prikazom osnovnih osjećaja. Svaki je dobrovoljac imao priliku odglumiti emociju, a ostali su pogađali o kojoj je riječ. Ta je aktivnost donijela puno smijeha, pokušaja i pogrešaka, ali i jako zanimljivih odgovora.
U glavnom dijelu sata Inspektor Krok otvorio je svoju torbu prepunu predmeta: bilježnica, naprstak za brojanje otkucaja srca, kamera, detektor daha, povećalo, kemijska olovka… Učenici su pogađali čemu služi svaki predmet i na koji se način može iskoristiti za istraživanje emocije.
Zadnji predmet izvučen iz Krokove torbe bili su emociometri. Svaki je učenik dobio svoj osobni emociometar koji izgleda kao kružni grafikon s deset boja, svaka za jednu emociju, i četiri stupnja njihove jakosti, od neutralne (0) do vrlo intenzivne (3).
Učenici su tijekom sata rješavali dva slučaja iz Krokove bilježnice. Prvi je bio Široki osmijeh Verice Vjeverice, priča u kojoj vesela vjeverica pokazuje niz znakova sreće. Učenici su prepoznali da je riječ o emociji radosti i,pomoću emociometra i Kiki bombona kao označivača, odredili da je riječ o radosti jakosti 2, srednje jakom, ali izraženom osjećaju.
Drugi slučaj Cure cijevi u Kukuriku ulici donio je tužnu priču o gospođi Koko kojoj se razbilo drago jaje, ružni izrađeni poklon koji je dobila od prijateljice Melite. U razgovoru nakon čitanja učenici su empatijom prepoznali tugu, prisjetili se vlastitih sličnih situacija i zajednički osmislili načine kako si možemo pomoći u teškim trenutcima.
Na kraju radionice, učenici su, simbolično, skuhali recept za radost. Svaki učenik napisao je na papirić jedan sastojak za sreću i ubacio ga u plastični lonac. Zajedničkim snagama osmislili su postupak pripreme, a zatim čitali i komentirali sastojke. Među njima su se našli: igra s prijateljima, obitelj, slatkiši, igračke i mnogi drugi topli i iskreni dječji iskazi.
Radionica je pokazala da učenici već vrlo dobro prepoznaju osnovne emocije poput radosti i tuge, no i da postoji potreba za daljnjim radom na složenijim emocijama, poput nelagode, razočaranja, srama ili ponosa. Učenici su izrazili veliku želju da Inspektor Krok ostane s njima još neko vrijeme te da nastave s rješavanjem novih slučajeva i upoznavanjem drugih osjećaja sličnim aktivnostima. Inspektor Krok rado će ih posjetiti i sljedeće godine te im ispuniti želju.
