Dječji tjedan
Dječji tjedan ove se godine obilježavao od 6. do 12. listopada, a u VI. osnovnoj školi, kao i svake godine, bio je ispunjen raznolikim prigodnim aktivnostima. Neki su od ciljeva Dječjeg tjedna usmjeriti pozornost najšire javnosti prema ostvarivanju prava, potreba i aktivnosti s djecom i za djecu, organizirati prigodne sadržaje namijenjene djeci te poticati njihovu aktivnu participaciju u životu lokalne zajednice, ali i šire.
Tema ovogodišnjeg Dječjeg tjedna bila je Empatija – ključ međuljudskih odnosa, stoga su i sve provedene aktivnosti bile usklađene s tom važnom sposobnošću. Tema je odabrana jer u današnjem ubrzanom i često preopterećenom svijetu, u kojem su djeca izložena različitim digitalnim sadržajima već od najranije dobi, postaje nužno njegovati međugeneracijsku solidarnost i razvijati sposobnost uviđanja tuđe perspektive. Upravo empatija omogućuje dublje razumijevanje drugih, smanjuje razlike i gradi temelje za zdravije odnose u društvu.
U skladu s tom idejom tradicionalna godišnja aktivnost škole dobila je novo ruho. Predsjednici razreda, zajedno s predstavnicima Vijeća učenika, oslikavali su pločnik ispred škole porukama koje promiču međusobno razumijevanje, podršku i prihvaćanje. Njihove su poruke dodatno isticale važnost očuvanja mentalnoga zdravlja, prijateljstva i zajedništva, a prisjetili su se i temeljnih dječjih prava podsjećajući nas koliko su ona važna i u svakodnevnom životu.
Članice Dječjega foruma posjetile su multimedijsku dvoranu gradske knjižnice gdje je održan tradicionalan susret s gradonačelnikom povodom otvorenja Dječjega tjedna. Uime svoje škole pročitale su pismo gradonačelniku sa zahvalama i prijedlozima za poboljšanje života djece u kvartu i gradu općenito.
Za sve učenike prvih razreda u školskoj je knjižnici, u suradnji školskoga psihologa i knjižničarke, održana radionica o razumijevanju osjećaja, temeljena na slikovnici Hotel za osjećaje. Učenici su tijekom radionice dijelili osobna iskustva, kada se osjećaju sretno, tužno ili ljutito, te su učili kako prepoznati te emocije i kod drugih. Postali su gosti zamišljenoga Hotela za osjećaje, preuzimali uloge različitih emocija i razmišljali o tome što je svakom osjećaju potrebno da bi, ako je neugodan, što kraće boravio u njihovom unutarnjem prostoru kojem su upravo oni upravitelji, ili pak, ako je ugodan, da ostane što dulje.
Učenici razredne nastave bavili su se empatijom i na satu Likovne kulture. Razgovarali su sa svojim prijateljima iz razreda i nastojali o njima saznati što više: što vole, čime se bave, što im je drago. Nakon toga, crtali su portrete svojih prijatelja smještajući ih u okruženja s omiljenim bićima, predmetima, hobijima ili prostorima. Ta im je aktivnost pomogla da se bolje upoznaju te da bolje razumiju jedni druge.
Učenici predmetne nastave s temom su se upoznali na Satu razrednika. Nakon gledanja uvodnoga videa o empatiji i simpatiji, učenici su promišljali o razlici između tih dviju pojava, a zatim su birali jedan od ponuđenih kratkih filmova koje su snimili učenici iz različitih škola diljem Hrvatske, a koji prikazuju izazove odrastanja i različitosti.
Filmovi koje su učenici mogli pogledati bili su sljedeći: Svakom je Bog dao nešto, koji se bavi odrastanjem s bolešću, Nije baš dobar osjećaj koji prikazuje izazove života s mucanjem, Živ, življi, u kojem je tematiziran život s ADHD-om, Najgore je to što nemaš nikoga, film koji prikazuje položaj nacionalnih manjina, te U nadi je spas, koji se bavi temom odrastanja u udomiteljskoj obitelji. Navedeni filmovi, koje su snimili sami učenici i njihovi mentori u sklopu školskih filmskih i medijskih skupina, potaknuli su razgovor, suosjećanje i dublje razumijevanje tuđih iskustava.
Nakon gledanja filma učenici su dobili zadatak izraditi vlastite empatijske naočale koje će im pomoći sagledati svijet očima drugih. Najprije su na papiru nacrtali oblik naočala, a zatim su ih rezali, ukrasili i obojili. Kada su ih stavili na nos, naočale su simbolizirali njihov ulazak u tuđu stvarnost. Prisjećali su se likova koje su gledali na filmu, razmišljali o njihovim osjećajima, promišljali što bi im rekli kada bi ih mogli susresti i kako bi izgledao taj susret. Pitanja su ih vodila prema povezivanju s njima nepoznatim vršnjacima: o čemu bi razgovarali, kako bi se djeca ponašala prema njima i kako bi bilo doživjeti svijet iz njihove perspektive.
Posljednji radni dan Dječjega tjedna učenici 6. d razreda proveli su sat lektire u školskoj knjižnici. Nakon što su s učiteljicom hrvatskoga jezika interpretirali djelo Timpetill – grad bez roditelja, na radionici u školskoj knjižnici povezivali su zadane ulomke i lokacije iz djela s dječjim pravima, a zatim su ih, vrlo uspješno i kreativno, izrađivali od LEGO kocaka.
U sklopu Dječjega tjedna započeo je i ovogodišnji projekt gradskih dječjih foruma Upoznaj me, upoznaj se kojim se dodatno promiče prihvaćanje različitosti. Kao prva aktivnost projekta organiziran je posjet članica školskoga foruma i njihove voditeljice te logopetkinje Centru za odgoj i obrazovanje „Tomislav Špoljar“. Tijekom posjeta socijalna pedagoginja Patricija Gold održala je uvodno predavanje o različitostima među nama i važnosti razumijevanja da se svi razlikujemo na mnogo načina. O ostatku ovog susreta i samom projektu više možete pročitati u zasebnoj vijesti o posjetu COOTŠ-u, a više fotografija o aktivnostima Dječjega tjedna pogledajte u fotogaleriji.
