Naša mala knjižnica
U sklopu projekta Naša mala knjižnica u VI. osnovnoj školi Varaždin provedene su brojne zanimljive aktivnosti, no u jednom su romanu i pripadajućim zadatcima učenice članice Čitateljskog kluba posebno uživale. Riječ je o duhovitom dječjem romanu Andrijane Grgičević Dragi ja iz prošlosti, platit ćeš mi za ovo!, obogaćenom prepoznatljivim Melvinovim ilustracijama.
Susret s knjigom započeo je razgovorom o upečatljivoj uvodnoj rečenici: „Prije svega, ovo nije dnevnik.“ Učenice su promišljale o tome ima li pisanje dnevnika mjesto u današnjem vremenu ili je ta navika polako nestala. Zaključile su da se gotovo svaka od njih barem jednom okušala u vođenju dnevnika, no rijetke su u tome ustrajale. Danas uspomene češće čuvaju u porukama, fotografijama i glasovnim zapisima, pa su zajednički zaključile da se i takvi digitalni tragovi mogu smatrati svojevrsnom suvremenom verzijom dnevnika – audiodnevnikom.
Razgovor se zatim proširio na pitanje pišu li dnevnike samo djevojčice ili i dječaci. Prisjetile su se još jednog književnog lika koji nije želio da se njegovi zapisi nazivaju dnevnikom, nego kronikama – neponovljivog Grega iz serijala Gregov dnevnik. Iako su ih stavovi pripovjedača koji tvrdi da su dnevnici namijenjeni isključivo djevojčicama pomalo naljutili, složile su se da takvi stereotipi još uvijek postoje, ali su istaknule i kako poznaju brojne dječake koji su barem pokušali voditi dnevnik.
Posebno ih je zainteresirao ulomak u kojem glavni lik dolazi na neobičnu ideju – napisati pismo samome sebi u prošlost. Njegov je plan jednostavan: jednog će dana sigurno biti izumljen vremeplov pa će moći upozoriti mlađega sebe na pogreške koje tek treba napraviti. U istom odlomku pripovjedač mašta i o drugim izumima koji bi ljudima mogli olakšati život:
„Vjerujem da davno prije nije bilo ničega, a onda su pametni ljudi izumili i plug i pismo i i kišobran i igraće konzole i sve. A tako će možda baš ovih dana, izumiti i nevidljivost i odzaljubljivač i štit od ispitivanja i kabele koji se neće zapetljati i energetsko polje protiv komaraca. A izumit će se i putovanje kroz vrijeme, a također i način da zamijenimo neke svoje izbore kao što zamijenimo prevelike cipele. (…) Dosta mi je da netko izumi vremenoplov kako bih isprobao neke druge, malo pametnije odluke. Što? Kaže se vremeplov? A dobro, dobro. Pogriješio dva slova, što sad…“
Potaknute tim maštovitim idejama učiteljica Hrvatskoga jezika i školska knjižničarka pozvale su učenice da osmisle vlastite izume koje bi voljele vidjeti u budućnosti, odnosno koje bi voljele da pametni ljudi jednog dana izume. Ubrzo su nastale brojne originalne zamisli koje su pokazale koliko su dječja mašta i kreativnost neiscrpne.
Jedna je učenica osmislila kapu za učenje koje bi, barem u njezinoj mašti, omogućile brže i lakše usvajanje gradiva. Druga je zamislila narukvicu za teleportiranje kojom bi se u trenu moglo stići na željeno mjesto, bez čekanja, putovanja i gubljenja vremena. Posebnu je pozornost privukao i „opamećivač dečki“, duhoviti izum zamišljen kao uređaj koji bi dječake učinio pažljivijima i razumnijima. Među idejama našao se i čitač misli, uređaj koji bi mogao pročitati ono što druga osoba misli, čak i kada to ne želi izgovoriti naglas. Posljednji je izum bio namijenjen ljubiteljima glazbe – vodootporne slušalice koje bi omogućile slušanje omiljenih pjesama čak i tijekom plivanja ili boravka pod vodom.
Nakon što su osmislile funkcije svojih izuma, učenice su ih trebale i vizualno prikazati. Crtežima i kratkim opisima oživjele su svoje zamisli te pokazale kako bi svijet mogao izgledati kada bi se njihove ideje jednoga dana doista ostvarile.
Kako su učenice zamislile svoje neobične i zanimljive izume, možete vidjeti u nastavku.
