Projekt za darovite učenike
Uloga školske knjižnice u suvremenom se obrazovanju ubrzano mijenja – ona sve više postaje prostor u kojem se razvijaju vještine, spajaju različita znanja i nastaju ideje. U tom se kontekstu razvio i projekt za darovite učenike Bibliolab – makerspace prostor u školskoj knjižnici, djelomično financiran sredstvima Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. Cilj projekta bio je otvoriti knjižnicu darovitim učenicima kao prostor učenja, istraživanja i suradnje.
U Bibliolabu se potiče multidisciplinarni pristup učenju. Učenici istražuju znanstvene, umjetničke i književne teme, razvijaju motoričke i digitalne vještine, izrađuju 3D modele, programiraju, crtaju, raspravljaju te stvaraju vlastite priče, a sve to bez natjecanja, ocjena i pritiska da nešto mora biti savršeno. Umjesto toga, naglasak je na procesima; na suradnji, promišljanju, kreativnosti i zajedničkom učenju.
Jedna od aktivnosti u sklopu projekta – Pčelice u akciji: interaktivno pripovijedanje s Bee-Botom povezala je knjižničarsku struku, informatiku i hrvatski jezik. U njoj su sudjelovali učenici drugoga razreda, a vodile su je knjižničarka Nataša Narančić i učiteljica informatike Ema Štrocinger. Sudjelujući u njoj, učenici su istovremeno razvijali i čitateljske i digitalne kompetencije. Tehnička osnova bile su Bee Bot pčelice – edukativni roboti koji se kreću prema jednostavno zadanim uputama, a dizajnirani su za početno učenje programiranja. Djeca ih programiraju tako da na njihovoj gornjoj strani pritiskom na tipke zadaju niz jednostavnih naredbi (naprijed, natrag, lijevo, desno) nakon čega se pčelica pokrene i izvodi zadani slijed. No u ovoj aktivnosti oni nisu služili samo za učenje programiranja, nego su pretvoreni su u likove u priči, pomagače i pripovjedače.
Povezivanje knjižnice, informatike i hrvatskog jezika – i još mnogo više
Polazište za aktivnost bilo je djelo Pismo iz Zelengrada Nevenke Videk. Uvodni dio sata bio je usmjeren na analizu radnje, likova i problema u priči. Učenici su promišljali o poruci teksta, odgovarali na knjižničarkina pitanja i razgovarali o tome kako zagađenje utječe na prirodu i životinje. Pomoću alata umjetne inteligencije zatim su generirali ilustracije koje prikazuju ključne trenutke radnje, prizore iz priče onako kako su ih oni sami zamislili. U grupama su zatim složili događaje u priči kronološki, a iste su slike kasnije korištene kao vizualno tlo po kojem su se pčelice kretale.
Budući da im je to bio prvi susret s Bee Bot pčelicama, učenici su najprije isprobali njihove osnovne funkcije na već gotovim podlogama (Selo i Gradska obala) kako bi se upoznali s načinom njihova kretanja i razumjeli logiku prostorne orijentacije. U fazi programiranja učenici su se, uz učiteljicu informatike, prisjetili osnovnih funkcija Bee Bota. Pčelice su izrađene tako da na leđima imaju 4 tipke za promjenu smjera (gore, dolje, lijevo i desno). Pritiskom na željene tipke i tipku za početak, pčelica se pokreće te odrađuje zadane naredbe. Pomoću nje učenici se upoznaju s kodiranjem te razvijaju računalno razmišljanje kroz vizualizaciju problema (pronalazak najkraćeg puta po karti i rješavanje zadanog zadatka). Bee Bot pčelice primijenili su na podlogama izrađenim prema Pismu iz Zelengrada. Robotska je pčelica, krećući se od jedne do druge scene, slijedila redoslijed priče, dok su učenici pripovijedali što se u priči događa. Na taj je način priča oživjela u prostoru – bila je i ispričana i izvedena.
Pčelice pomoćnice, ekološke pčelice, pjesnikinje i istraživačice
U drugom dijelu aktivnosti pčelice su dobile i proširene uloge. U jednom zadatku bile su pomoćnice koje obilaze tužne životinje – pauka, raku, ježa i žabu – i svakoj od njih govore riječi ohrabrenja. Učenici su smišljali što bi pčelica rekla svakom liku da ga utješi. U drugom zadatku pčelica je postala ekološka čuvarica – obilazila je mjesta na kojima je ostavljen otpad, zapisivala što je tamo pronašla i uputila poruku gradonačelniku da reagira prije nego što se njihov grad pretvori u novi Zelengrad.
U sljedećem dijelu aktivnosti pčelica je postala pjesnikinja – učenici su pronalazili rime na riječi koje se pojavljuju u priči, čime se povezao rad na jeziku s igrom i kreativnim stvaranjem. Završni zadatak bio je u formi malog kviza – pčelica je, kao istraživačica, putovala do vjeverica, vozila za odvoz smeća, životinje koja je prva otkrila zagađenje i vrtlara zeca, a učenici su birali točne odgovore i obrazlagali ih.
Ova aktivnost nije bila ograničena na samo jedno nastavno područje. Upravo u tome leži njezina vrijednost: spojila je različita područja, različite vještine i više razina razumijevanja teksta. Pokazala je da tehnologija ne mora biti sama sebi svrhom, nego i sredstvo koje učenicima omogućuje dublje razumijevanje sadržaja. Također je pokazala da se književnost može izdići od čitanja i prepričavanja te postati živa, pokretna, timska priča.
Iako se hrvatski jezik i informatika u školama rijetko izravno povezuju, ovakvi projekti pokazuju da se uz malo kreativnosti mogu prirodno nadopunjavati. Učenici su istodobno razvijali sposobnost analiziranja teksta, prostorne orijentacije, logičkog zaključivanja, programiranja, vizualnog oblikovanja i empatijskog razmišljanja, a sve to uz igru, istraživanje i timski rad.
Projekt je isto tako dokazao da programiranje ne mora biti izoliran svijet digitalnih zadataka te da književnost ne mora ostati zatvorena u čitankama. Pokazao je da, uz malo mašte, školska knjižnica može biti središnje mjesto za interdisciplinarni rad i prostor u kojem se uči prvenstveno zbog znatiželje i želje za stvaranjem.
Više fotografija pogledajte u fotogaleriji.
Ema Štrocinger, učiteljica informatike i Nataša Narančić, stručna suradnica knjižničarka
