U 9 sati veselo smo se ukrcali u autobus.  Put je bio kratak. Naš domaćin, učitelj gospodin DARKO  MEŠTRIĆ dočekao nas je sa velikom radošću, jedva čekajući da nam sve pokaže i objasni.

Odmah nam je zadao zadatak: jedan od nas (koji je prvi hodao u koloni) trebao je čudnom spravicom mjeriti metre koje smo prošli pješice …baš zabavno: 1 600 metara bilo je do naše stvarne i krajnje lokacije: rekreacijski centar u prelijepoj kotlini (udolini), okruženoj brežuljcima i šumom.

Odmah smo se okrijepili da bi oko 10 sati počele naše radionice: 1. grupa: priroda i društvo (orijentacija prema satu i suncu).

Osluškivali smo zvukove prirode: šum lišća kad smo hodali kroz šumicu, žubor potočića koji se zove , zamislite: potok Slugovine. Saznali smo da su prije puno godina plemići koji su živjeli u prekrasnoj palači PATAČIĆ-PUTAR (vidjeli smo ju)   imali sluge  i te su sluge živjele baš u toj  kotlini, obrađivali su zemlju, hranili životinje i brinuli se da ništa ne manjka njihovim gospodarima.

U tom potoku žive riječni rakovi, rakušci. Nema riba. Određivali smo smjer potoka, stali na desnu i lijevu obalu, pratili gdje se taj mali potok ulijeva u drugi potok i ponovili gradivo 2.razreda (ušće).

Opipali smo mahovinu na drveću, vidjeli lišaje (poput nekih čudnih gljiva strše na deblu drveta) vidjeli smo kako bujaju na sjevernoj strani (vlažnoj, hladnoj).

Nekoliko koraka dalje nalazi se i voda stajaćica: bara. U njoj ima žaba, zmije su se već polako sakrile u kamenje u  mulju, pripremaju se za zimu.

Drveće uz potok i baru: CRNA JOHA, VRBA od listopadnih, a od vazdazelenih biljaka: BOR.

Imali smo i termometar, pa smo očitali i temperaturu vode: 10 stupnjeva….umili smo se u toj bistroj, ali hladnoj izvorskoj vodi.

2.grupa za to je vrijeme odrađivala  zanimljive igre spretnosti na igralištu.

3.grupa bavila se  likovnim  na otvorenom. Prekrasno! Crtali smo pejzaž!! Boje jeseni pokušali smo prenijeti na naše papire – neki su bili uspješniji, neki malo manje uspješni, no bilo je nezaboravno. Tome je svakako pridonio i prekrasan sunčani dan: prvi dan listopada, „bablje ljeto“ !

Vrijeme je prebrzo prošlo.. kad su se izmijenile sve tri grupe u opisanim aktivnostima malo smo se još poigrali na igralištu: dječaci nogomet, djevojčice graničara, kupili suvenire za uspomenu i …to je to! Ponovili smo „pješačku priču“ no sad je uzbrdo bilo puno teže, tih 1 600 metara činilo nam se kao da nema kraja. A kad smo ugledali naš autobus – sreći nije bilo kraja!

Zaključak: uspješno smo odradili još jednu terensku nastavu. Eh, kad bi ih bar bilo više   Fotogalerija.